struggled to get into it because of the deadpan style (initially came off as too glib), but once i did i loved the surreal, unpredictable pace and environment of the story. that is... until nina arrived with descriptions of how her breasts move around when she showers. it came so close to being great that i was all the more let down by its shortcomings :-/

Perhaps it was the phlegm. It could be the fact that it is hot and humid outside while only being the 17th of March. It could be the steady decompression from the whirlwind trip to Miami. Whatever the primary cause, I started my holiday this a.m. burdened with an ineffable heaviness. This condition appears now in hindsight as a perfect disposition for Kurkov's Death and the Penguin. There is a philosophical calm, almost Stoic to Kurkov's prose. The world is going to shit but the spring dawn still encourages contentment. I found this necessary.

Viktor, hoću-neću pisac u pokušaju, ima pingvina Mišu. Zvuči zabavno, svakako. Kao američki badi kop film. E pa nije. Roman je napisao Ukrajinac, ali po tekstu se jasno vidi da je on Rus, jer postoji li mračna, teška, ali elegantno napisana psihološka satira (u post-socijalističkoj Ukraniji, slovna greška za Srbiju), tek malko pripita, a da je nije napisao neki Rus?

Viktor je ravnodušan pisac priča-turned-pisac čitulja pri svojim četrdesetim koji ne zna ni šta će, ni gde će i eto, on se slučajno upleo sa mafijom, i manje više sve što ima je jedan pingvin, podjednako živopisan kao i svoj vlasnik, prvenstveno po tome što je teški depresivac koji voli da se gleda u ogledalo (što je jedan od osnovnih dokaza svesti). I to je okosnica romana, a sve ostalo je u sklopu ta dva (jednog?) lika. I briljijantan kraj.

(Ukratko, odlično, ali stvarno sam očekivao srećnog pingvina. Jes da se roman zove Smrt i Pingvin, ali pingvin. Pingvin.)

4+

Grátbrosleg og hugvitsamlega skrifuð bók með dimmum undirtónum. Vandi Úkraínu á sér djúpar rætur.

Lovely!

A remarkable quirky book, unsettling and full of striking images and incidents.